Others about us

Dojmovi drugih o nama

Citati

Našim dragim donatorima bi se zahvalila i poručila da i dalje pomažu, jer bez njih se ne bi moglo održati ovakvo jedno prekrasno putovanje. Svaka vaša kuna je dragocjena, jer unosi toliko radosti i zadovoljstva na lica naše djece.

Matejeva mama

Putovanje u Lurd je nešto najljepše što čovjek može doživjeti. Jednostavno ne mogu to riječima opisati... Bilo je prekrasno.

Igor (11 god)

Iskustvo boravka u Lurdu u mome je djetetu pojačalo osjećaj sigurnosti i prihvaćenosti, te želju da bi nekad i samo rado bilo u ulozi volontera i pomagalo drugima.

Filipova mama

Mislim da je pravo čudo, tj. Djelo Božje da udruga uspijeva skupiti potrebna sredstva za putovanje u Lurd. Također je neobično i to da volonteri sami sebi plaćaju dio puta. Neobično, pohvalno i izuzetno!

Anina mama

Roditelji, vaša djeca će se vratiti s nevjerojatnim iskustvom.

Matko (15 god)

Ovo naše zajedničko putovanje nikad neću zaboraviti jer je nezaboravno i bilo je puno ljubavi, sreće, pjesme i predivnog druženja.

Marija (12 godina)

To je bilo jedno predivno iskustvo koje ću pamtiti cijeli život. Nadam se da će sva djeca imati priliku otputovati u Lurd. To putovanje svakog čovjeka promijeni u duši, jer se zamisliš u vezi svog života. Cijenim to što su mi dali priliku da otputujem s njima i da upoznam ljude iz drugih zemalja. Nadam se da ću i ja jednoga dana biti volonter i pomagati djeci i mladima na budućim putovanjima u Lurd.

Josipa (14 god)

Sva su djeca rekla da im je putovanje jedno od najljepših životnih iskustva, da im je bilo predivno, a rado bi i ponovili. Primjećeno je da se djeca vrate drukčija, djeluju zrelije, samosvjesnije, s većim samopouzdanjem znanjem.

Jasenka Lovrić, prof. pedagog, Centar Prekrižje

“Nema tih riječi kojima bih opisala svoje putovanje osim – predivno!
Naravno, ni jednom roditelju nije lako pustiti dijete s ljudima koje ni ne poznaješ.
Danima sam potajice slušala roditelje kako tiho ispituju jedno drugo: “Pa kako će naša djevojčica bez nas i mi bez nje?”
Nikad se nisam odvajala od njih, uvijek smo išli zajedno na putovanja.
I tako je došao dan da se upoznam sa svojim, sad mogu reći, prijateljima iz udruge DUH. Već nakon nekog vremena upoznavanja pogledala sam majčino lice i znala sam da je to to. Jupiiiii, ja putujem s ovim divnim ljudima i još k tome avionom.
I tako je i bilo – otputovala sam sa svojim prijateljima – malima i velikima!
Roditelji su bili mirni jer su znali da sam s ljudima koji imaju VELIKO SRCE!
Nisu brinuli hoće li njihova djevojčica jesti, piti, biti obučena u pidžamu ili slušati priču za laku noć. Znali su da će me čuvati ko pahuljicu na dlanu!
I zaista jesu!”

Marija (12 godina)