Others about us

Dojmovi drugih o nama

Citati

Putovanje u Lurd je nešto najljepše što čovjek može doživjeti. Jednostavno ne mogu to riječima opisati... Bilo je prekrasno.

Igor (11 god)

Sva su djeca rekla da im je putovanje jedno od najljepših životnih iskustva, da im je bilo predivno, a rado bi i ponovili. Primjećeno je da se djeca vrate drukčija, djeluju zrelije, samosvjesnije, s većim samopouzdanjem znanjem.

Jasenka Lovrić, prof. pedagog, Centar Prekrižje

Mislim da je pravo čudo, tj. Djelo Božje da udruga uspijeva skupiti potrebna sredstva za putovanje u Lurd. Također je neobično i to da volonteri sami sebi plaćaju dio puta. Neobično, pohvalno i izuzetno!

Anina mama

Ovo naše zajedničko putovanje nikad neću zaboraviti jer je nezaboravno i bilo je puno ljubavi, sreće, pjesme i predivnog druženja.

Marija (12 godina)

To je bilo jedno predivno iskustvo koje ću pamtiti cijeli život. Nadam se da će sva djeca imati priliku otputovati u Lurd. To putovanje svakog čovjeka promijeni u duši, jer se zamisliš u vezi svog života. Cijenim to što su mi dali priliku da otputujem s njima i da upoznam ljude iz drugih zemalja. Nadam se da ću i ja jednoga dana biti volonter i pomagati djeci i mladima na budućim putovanjima u Lurd.

Josipa (14 god)

Našim dragim donatorima bi se zahvalila i poručila da i dalje pomažu, jer bez njih se ne bi moglo održati ovakvo jedno prekrasno putovanje. Svaka vaša kuna je dragocjena, jer unosi toliko radosti i zadovoljstva na lica naše djece.

Matejeva mama

Iskustvo boravka u Lurdu u mome je djetetu pojačalo osjećaj sigurnosti i prihvaćenosti, te želju da bi nekad i samo rado bilo u ulozi volontera i pomagalo drugima.

Filipova mama

Roditelji, vaša djeca će se vratiti s nevjerojatnim iskustvom.

Matko (15 god)

“Nema tih riječi kojima bih opisala svoje putovanje osim – predivno!
Naravno, ni jednom roditelju nije lako pustiti dijete s ljudima koje ni ne poznaješ.
Danima sam potajice slušala roditelje kako tiho ispituju jedno drugo: “Pa kako će naša djevojčica bez nas i mi bez nje?”
Nikad se nisam odvajala od njih, uvijek smo išli zajedno na putovanja.
I tako je došao dan da se upoznam sa svojim, sad mogu reći, prijateljima iz udruge DUH. Već nakon nekog vremena upoznavanja pogledala sam majčino lice i znala sam da je to to. Jupiiiii, ja putujem s ovim divnim ljudima i još k tome avionom.
I tako je i bilo – otputovala sam sa svojim prijateljima – malima i velikima!
Roditelji su bili mirni jer su znali da sam s ljudima koji imaju VELIKO SRCE!
Nisu brinuli hoće li njihova djevojčica jesti, piti, biti obučena u pidžamu ili slušati priču za laku noć. Znali su da će me čuvati ko pahuljicu na dlanu!
I zaista jesu!”

Marija (12 godina)