Svake godine, na Uskrs, u Lourdesu se okupi velik broj djece i mladih s teškoćama u razvoju iz sestrinskih HCPT udruga iz cijeloga svijeta (iz Poljske, Rumunjske, Slovačke, Ujedinjenog Kraljevstva, Irske, Sjedinjenih Američkih Država).

Do putovanja je preostalo još:

Na ovom jedinstvenom hodočašću, koje traje tjedan dana, svako dijete ili mladu osobu s teškoćama prati volonter koji im pomaže u obavljanju svakodnevnih aktivnosti i brine o njima. Sretni smo što je s DUH-om u Lourdes do sada putovalo više od 200 djece i mladih iz Varaždina, Zagreba i okolice, a nadamo se da će se naša misija proširiti i na druge dijelove Hrvatske.

Prvo hodočašće

“Putovali smo u Lourdes prvi put s mladima s invaliditetom. Postojali smo otprilike šest mjeseci i već smo se upoznali s centrima Goljak i Dubrava, družili s djecom i mladima i bili smo spremni doživjeti Lourdes. Na prvo putovanje je išlo sedmero mladih iz Centra za odgoj i obrazovanje Dubrava, šest volontera, medicinska sestra i svećenik. Paul O’Grady je okupio volontere među svojim kolegama, a Centar je pomogao preporučivši nam velikodušnu medicinsku sestru Dubravku. Župa iz Remeta je prepoznala našu vrijednost i odlučila nam poslati vlč. Antu kao službenog svećenika.

Naši mladi su već bili svi stariji od 16 i činili smo se kao jako zrela grupa. Međutim, svi smo osjetili da smo Djeca Božja kad smo doživjeli dobrodošlicu i ljubav ovog hodočašća. Gdje god smo išli dočekali bi nas s osmijehom, pozdravom, zagrljajem ili pjesmom – istinsko zajedništvo koje je temelj ljudske ljubavi. Svi smo komentirali kako ne možemo skinuti osmijehe s lica i kako se osjećamo tako puni sreće i energije – kao da bismo mogli cijeli svijet zagrliti i stisnuti najjače na svijetu.

S nama su putovali prijateljice Beti i Ria (Elizabeta i Anamarija) koje su se vječito smijale ili svađale, ali su se uvijek držale skupa. To im je bio prvi let avionom – stisnuli smo si ruke čvrsto i kad je poletio svi smo vrisnuli od oduševljenja! Cijeli avion je pljeskao našem oduševljenju. Drugi par prijateljica su bile Andrijana i Tamara, srdačne i zrele djevojke, jedna s čarobnim osmijehom druga s čarobnim glasom. Dečki su nam bili posebni, svaki na svoj način – Mario, uvijek spreman pomoći i ništa mu nije teško, Karlo, vječito u šali ali svako malo iznenadi sa zrelom mišlju i Riki (Rikard) dobri duh grupe koji jednim osmijehom sve kaže.

Bili smo svježi i bez ikakve opreme – ali druge grupe su uskočile s bogatim paketima kostima, ukrasa, pjesmarica – stvarno smo se osjećali kao dio velike obitelji. Sudjelovali smo na misama, mladi su čitali i nosili zastave – bili smo ponosni što predstavljamo Hrvatsku u tako lijepom okruženju, a mi volonteri smo posebno bili ponosni na naše mlade prijatelje koji su pokazali sav svoj sjaj.

Ta godina je bila prvi korak u svijet prijateljstva koje se može doživjeti samo na mjestima poput Lourdesa. Izdvojeni iz svakodnevnice, mogli smo se posvetiti jedni drugima i pomoći jedni drugima da budemo najbolje osobe koje možemo biti. Iako smo svi bili iz drugačijih svjetova, krugova prijatelja, različite dobi, postali smo kao jedna obitelj i u njoj smo se, svaki na svoji način, popeli na jednu stepenicu više prema Bogu.”

Andrea, volonterka i jedna od osnivača Dječje Udruge Hrabrost