Svake godine, na Uskrs, u Lourdesu se okupi velik broj djece i mladih s teškoćama u razvoju iz sestrinskih HCPT udruga iz cijeloga svijeta (iz Poljske, Rumunjske, Slovačke, Ujedinjenog Kraljevstva, Irske, Sjedinjenih Američkih Država).

Na ovom jedinstvenom hodočašću, koje traje tjedan dana, svako dijete ili mladu osobu s teškoćama prati volonter koji im pomaže u obavljanju svakodnevnih aktivnosti i brine o njima. Sretni smo što je s DUH-om u Lourdes do sada putovalo više od 200 djece i mladih iz Varaždina, Zagreba i okolice, a nadamo se da će se naša misija proširiti i na druge dijelove Hrvatske.

Prvo hodočašće

“Putovali smo u Lourdes prvi put s mladima s invaliditetom. Postojali smo otprilike šest mjeseci i već smo se upoznali s centrima Goljak i Dubrava, družili s djecom i mladima i bili smo spremni doživjeti Lourdes. Na prvo putovanje je išlo sedmero mladih iz Centra za odgoj i obrazovanje Dubrava, šest volontera, medicinska sestra i svećenik. Paul O’Grady je okupio volontere među svojim kolegama, a Centar je pomogao preporučivši nam velikodušnu medicinsku sestru Dubravku. Župa iz Remeta je prepoznala našu vrijednost i odlučila nam poslati vlč. Antu kao službenog svećenika.

Naši mladi su već bili svi stariji od 16 i činili smo se kao jako zrela grupa. Međutim, svi smo osjetili da smo Djeca Božja kad smo doživjeli dobrodošlicu i ljubav ovog hodočašća. Gdje god smo išli dočekali bi nas s osmijehom, pozdravom, zagrljajem ili pjesmom – istinsko zajedništvo koje je temelj ljudske ljubavi. Svi smo komentirali kako ne možemo skinuti osmijehe s lica i kako se osjećamo tako puni sreće i energije – kao da bismo mogli cijeli svijet zagrliti i stisnuti najjače na svijetu.

S nama su putovali prijateljice Beti i Ria (Elizabeta i Anamarija) koje su se vječito smijale ili svađale, ali su se uvijek držale skupa. To im je bio prvi let avionom – stisnuli smo si ruke čvrsto i kad je poletio svi smo vrisnuli od oduševljenja! Cijeli avion je pljeskao našem oduševljenju. Drugi par prijateljica su bile Andrijana i Tamara, srdačne i zrele djevojke, jedna s čarobnim osmijehom druga s čarobnim glasom. Dečki su nam bili posebni, svaki na svoj način – Mario, uvijek spreman pomoći i ništa mu nije teško, Karlo, vječito u šali ali svako malo iznenadi sa zrelom mišlju i Riki (Rikard) dobri duh grupe koji jednim osmijehom sve kaže.

Bili smo svježi i bez ikakve opreme – ali druge grupe su uskočile s bogatim paketima kostima, ukrasa, pjesmarica – stvarno smo se osjećali kao dio velike obitelji. Sudjelovali smo na misama, mladi su čitali i nosili zastave – bili smo ponosni što predstavljamo Hrvatsku u tako lijepom okruženju, a mi volonteri smo posebno bili ponosni na naše mlade prijatelje koji su pokazali sav svoj sjaj.

Ta godina je bila prvi korak u svijet prijateljstva koje se može doživjeti samo na mjestima poput Lourdesa. Izdvojeni iz svakodnevnice, mogli smo se posvetiti jedni drugima i pomoći jedni drugima da budemo najbolje osobe koje možemo biti. Iako smo svi bili iz drugačijih svjetova, krugova prijatelja, različite dobi, postali smo kao jedna obitelj i u njoj smo se, svaki na svoji način, popeli na jednu stepenicu više prema Bogu.”

Andrea, volonterka i jedna od osnivača Dječje Udruge Hrabrost